Osnovna škola "Gustav Krklec" Maruševec

U Zagrebačkom kazalištu mladih imali smo dva termina za kazališnu predstavu „Junaci Pavlove ulice“, prvi je bio u 10:00 sati za 8. razrede i 6. a i c razred, a u 12:00 sati za 7. razrede i 6. b i 6. d razred.

Predstava je nastala prema dječjem pustolovnom romanu Ferenca Molnára Junaci Pavlove ulice, a na kazališnu scenu ju je postavila Lea Anastazija Fleger.

 Interesantno je što na scenu kao izvođače postavlja isključivo 11 dječaka, polaznika Učilišta i na taj način u potpunosti preuzima ideju dječjeg svijeta u malom. Likovi profesora, roditelja i svih ostalih odraslih figura reduciraju se i scenom zavladaju dvije skupine dječaka kojima nedostaje prostor za igru. U prenesenom značenju tematiziraju se problemi odrastanja u gradskoj svakodnevici zbijenoj među visokim zgradama koje ne ostavljaju mnogo prostora potrebnog svakom djetetu za igru. Iznenađujuća je i scenografija koja je simbolički prikazana s nekoliko kutija koje su ujedno i rekviziti zajedno s metalnim šipkama za borbu i zastavom koja simbolizira njihovo neraskidivo zajedništvo. Za isti komadić zemlje bore se dvije skupine dječaka koje imaju jednako pravo na igru. Sukobi suparničkih strana kulminiraju objavom rata koji će pokazati kako su daleko od suparnika – oni su jednostavno dječaci koji se igraju na različitim stranama i koji jednako žele i jednako imaju pravo na prostor u kojem bi neometano mogli napucavati loptu. U ratu obje strane shvaćaju nepravednost vlastitih postupaka, a kakve kvalitete krase nekoga vidimo u posebnim situacijama i često se oni najslabiji koji su obnašali najniži čin, pokazuju  pravim junacima. Naposljetku, njihov dječji svijet nadvladat će događaji izvan njihove kontrole i bit će prisiljeni ući u svijet odraslih u kojem vrijede sasvim druga pravila od onih na koja su naviknuli.

Učenici 6. razreda bili su, neki prije, a neki poslije kazališne predstave, u Arheološkom muzeju. Muzejski fundus sistematiziran je u odgovarajućim zbirkama. Pretpovijesna, Antička (grčki i rimski spomenici) i Srednjovjekovna zbirka slijede uobičajeni kronološki sustav. Muzej međutim posjeduje i Egipatsku zbirku, jedinu takve vrste u ovim prostorima, kao i Numizmatičku zbirku, jednu od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu. Učenici su mnogo toga vidjeli, naučili i ponovili gradivo petog razreda.

Učenici sedmih razreda prije predstave posjetili su i razgledali Tehnički muzej „Nikola Tesla“.  Jedna se grupa najprije spustila u rudnik i saznala sve o uvjetima u rudnicima i vađenju ugljena u prošlosti.

Druga je grupa krenula u obilazak odjela Transformacija energije. Tu smo vidjeli prikaz razvoja tehničkih rješenja naprava, strojeva, uređaja i postrojenja koji su, pretvarajući energiju iz jednog oblika u drugi, omogućili dosege suvremene civilizacije.

Zatim smo razgledali odjel Prometna sredstva koji sažeto prikazuje povijesni razvoj prometnih sredstava na kopnu, vodi i zraku.

Potom smo svi zajedno krenuli u demonstracijski kabinet Nikole Tesle gdje se nalazi stalni postav izuma Nikole Tesle te su učenici slušali, ali i sudjelovali u nekim pokusima koji su rekonstrukcija Teslinih najpoznatijih izuma.

Na kraju smo krenuli u planetarij. Planetarij je mjesto gdje ih je čekalo zvjezdano nebo i njegova ljepota. Sjednete, i zvijezde vas okruže u potpunom mraku nepomućene prirode. A sve to - u kupoli od nekoliko metara u promjeru.
Što je to planetarij?
Planetarij možemo nazvati napravom koja prikazuje zvjezdani svod i pojave na njemu.
U planetariju smo u kratkom vremenu doživjeti ono za što bi u prirodi trebali dane ili godine. Kada uđete u osvijetljeni planetarij, bijela kupola nad vama neće vam još ništa govoriti, ali oko vas će zavladati sumrak. Zatim će na nebu, kao što je to i u prirodi slučaj, prvo zabljesnuti najsjajnije zvijezde, da bi se, dolaskom tame, nebo osulo zvijezdama. Voditelj planetarija nam je prikazao sve mogućnosti planetarija. Vidjeli smo Mjesec i planete, pratili njihovo godišnje kretanje među zvijezdama. 

Osmi su razredi nakon predstave sa zanimanjem obilazili Hrvatsku radio televiziju i Muzej iluzija.

Ušavši u Muzej iluzija, ušli smo u fascinantni svijet iluzija koji je poljuljao povjerenje u naša osjetila, ali nas pritom oduševio; svijet koji nas je potpuno zbunio, ali i štošta naučio. Ostali smo očarani i zadivljeni jer ništa nije onakvo kakvim se čini! Tako smo se odupirali gravitaciji u kosoj sobi; doživjeli kako nam prijatelj pred očima raste ili se smanjuje; izgubili se u beskonačnosti Sobe ogledala, poslužili nečiju glavu na pladnju te se konačno popeli na strop i podvig ovjekovječili fotografijom u Obrnutoj sobi! Uživali smo u najvećoj zbirci holograma u ovom dijelu Europe, zagledali se u svaku optičku iluziju i dobro promotrili svaku instalaciju. One su sjajan, zaigran podsjetnik da protrljamo oči u nevjerici i da shvatimo kako naše pretpostavke o svijetu koji vidimo ponekad stvarno jesu samo – pretpostavke! Kroz zabavne i atraktivne varke naučili smo kako naše oči vide stvari koje mozak ne razumije. Na samom kraju zaustavili smo se u prostoru za igru didaktičko-logičkim igračkama i zagonetkama i doživjeli malo frustracije i mnogo zabave, a to je bila i naša posljednja iluzija!

Poslije smo ušli u ogromnu zgradu Hrvatske radiotelevizije u kojoj je zaposleno oko 2000 ljudi i prošetali njezinim labirintom hodnika, katovima, razgledali „gluhu“ sobu u kojoj se snimaju radio-emisije, a zatim obilazili posebne dvorane u kojima se snima Dnevnik, Potjera, Nedjeljom u dva, Otvoreno, Pola ure kulture, Dobro jutro, Hrvatska, Volim Hrvatsku, A strana, Ples sa zvijezdama, The Voice… Fascinantno!

Nakon odrađenih programskih sadržaja učenici i pratitelji uživali su u slobodnom vremenu u užem centru glavnog grada nakon čega su, puni dojmova, krenuli kućama.