Na terensku nastavu krenulo je 43 učenika sedmih i osmih razreda u pratnji učiteljica povijesti Mirjane Trstenjak-Stanisavljević, Branke Vrbanec i Jasenke Vidić te učiteljice vjeronauka Nadice Martinčević. U Jasenovcu nas je dočekao prof. Đorđe Mihovilović, kustos u Memorijalnom muzeju Jasenovac. U prvom dijelu obišli smo prostor nekadašnjeg ulaza u koncentracijski logor, tzv. Ciglanu III, uz koji se nalazi spomenik poznat pod nazivom „Cvijet“. Kustos je učenicima objasnio položaj logorskog sustava sa sjedištem u Jasenovcu, okolnosti nastanka logora i načine dolaska zatočenika u logor te „pražnjenja“ logora – najčešće ubijanjem zatočenika ili slanjem na prisilni rad u Njemačku ili u druge koncentracijske logore. Obišli smo spomenik „Cvijet“ autora Bogdana Bogdanovića, ušli u kriptu i tamo zapalili svijeću te održali kratku molitvu za preminule žrtve logora i da se takvi zločini i takva zla više ne ponavljaju. Zatim smo se uputili prema zgradi Memorijalnog centra. Tamo su učenici podijeljeni u grupe i dobili radne materijale i listiće s pitanjima i zadacima. U prostoru Muzeja učenici su zatim pregledavali izložbeni postav i bazu podataka s poimeničnim popisom žrtava te su odgovarali na pitanja s radnih listića. Na kraju su učenici prezentirali svoje odgovore i rezultate istraživanja u Muzeju te svoje zaključke. Kustos je postavljao i neka potpitanja učenicima, a na kraju je pohvalio cijelu grupu za marljiv i savjestan rad te za odlično izvedene zaključke i sročene odgovore. Na rastanku je poklonio za školsku knjižnicu zbirku od 4 knjige i 2 slikovnice s tematikom logora Jasenovac i sudbina zatočenika.
Nakon obilaska Jasenovca autobusom smo se uputili u nekoliko kilometara udaljeno mjesto Uštica. To selo, smješteno s druge strane rijeke Save nadomak granice s Bosnom i Hercegovinom, poprište je masovnih pogubljenja Roma zatočenih u Jasenovcu. U Uštici je memorijalni centar i memorijalno groblje za pripadnike romske nacionalnosti koji su u vrijeme NDH masovno odvođeni u logore i ubijani. Na samom prostoru Uštice nalazi se 21 masovna grobnica sa 16173 identificirane žrtve (od toga velikog broja žena i djece), a prema riječima kustosa Danijela Velića, u okolnim selima nalazi se još velik broj masovnih grobnica, a tijela brojnih pogubljenih zatočenika su bacana u rijeku Savu te nisu ni pronađena. I na toj lokaciji učenici su zapalili svijeću kod spomenika te održali kratku molitvu za žrtve.
Učenici su sa zanimanjem pratili izlaganja kustosa te s poštovanjem odali počast žrtvama. Poruka koju su čuli na oba mjesta stradanja i patnje jest da prošlost ne možemo mijenjati, ali na sadašnjost i budućnost zato možemo utjecati, i to najviše vlastitim odabirom. Umjesto mržnje, sukoba i nasilja trebali bismo birati toleranciju, suživot i suradnju, kako ne bi više dolazilo do ratova i masovnih zločina i stradanja.
Učiteljica: Jasenka Vidić
