Kako reagirati kada nas uhvati panika?
Autor: Ružica Breški, 24. 3. 2020.
Poštovani roditelji i skrbnici, U trenutnoj situaciji pandemije virusa COVID -19 u cijelom svijetu, strah i panika su prirodne i očekivane reakcije. Ovo je situacija koja je izvan naše kontrole i u potpunosti je razumljivo da osjećamo strah, nemir i tjeskobu vezano uz našu sigurnost, ali i sigurnost naših bližnjih. Nažalost, povećanju količine negativnih emocija pridonio je i potres koji smo osjetili u nedjelju, 22.02.2020. u ranojutarnjim satima. Stoga bih s Vama željela podijeliti neke savjete o tome kako se nositi s neugodnim emocijama prouzročenim nedavnim događanjima.
Na sljedećoj poveznici možete pronaći korisne informacije o tome što se u tijelu događa kada nastupi osjećaj panike te što možete učiniti kako bi se ti simptomi smanjili: http://zgpd.hr/2020/03/22/o-panici/?fbclid=IwAR2dLM8QJkvmIQWRCu79ZFjGpVhj-iS6lM75Ho7qwiShBGdHxj57Az2JSxc
Djeca također proživljavaju niz neugodnih emocija povezanih sa potresom. Ovo su neke od konkretnih smjernica kako djeci dati do znanja da ih razumijete i kako im pomoći da oni bolje razumiju ono što se oko njih događa. Ove smjernice dakako vrijede i za sve ostale traumatske i stresne događaje u životu djece (smrt voljene osobe, preseljenje na novo mjesto stanovanja i slično).
Djeci koja se boje treba:
1. Fizička blizina bliskih ljudi kako bi se povratio narušen osjećaj sigurnosti.
2. Dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to što se dogodilo.
3. Pomoć odraslih da događaj integriraju u cjelovitu priču tako da im daju riječi tamo gdje ih dijete nema, a kako bi objasnili što se dogodilo (važno je da se s njima razgovarao tome što se dogodilo - pritom prilagodite svoj pristup dobi djeteta, ali pokušajte biti što iskreniji).
4. Pomoć odraslih pri povezivanju osjećaja, misli i osjeta u tijelu (npr. "Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije."). Dajte djetetu do znanja da ste primijetili izraz njegova straha, ali pokušajte normalizirati situaciju i objasniti da je takva reakcija u potpunosti normalna i očekivana ("Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije. Sada su tvoje noge opet dobro, na sigurnom si i sve je u redu.")
5. Omogućiti kontakte s prijateljima i važnim ljudima.
6. Omogućiti distrakciju od teških sadržaja kroz igru, zabavu, crtiće, filmove i igrice.
Djeci koja se boje ne treba:
1. Slušanje razgovora odraslih o teškom događaju.
2. Praćenje vijesti i pogotovo gledanje videa i fotografija potresom pogođenih ljudi i objekata.
3. Opsežno objašnjavanje koje nadilazi njihove kapacitete da razumiju (jer to samo daje dodatnog materijala za fantazije i strahove).
4. Pretjerano umanjivanje ali i preuveličavanje događaja.
5. Dodatno zastrašivanje.
Za sve nas ovo je nova situacija i vjerujem da nikome od Vas nije lako. Svatko se s ovim bori na svoj način i to je u potpunosti uredu, bitno je samo da tijekom dana možete nabrojati više trenutaka u kojima ste na situaciju gledali pozitivno, nego negativno. 😊
Vaša psihologinja Patricija Cvetko
Video - Kako zaštititi djecu na Internetu?
Brošura - Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih telefona
HAKOM - Publikacije vezane uz zaštitu djece na Internetu
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
